Šta je potkrovlje?
Potkrovlja su nastala negde sredinom 19. veka, a prvi stanari bili su umetnici. Umetnici su renovirali potkrovlja i njihovom adaptacijom ih pretvarali u atelje. Najveći problem umetnika, bile su velike slike koje su stvarali i manje nekretnine koje su posedovali, a koje nisu bile adekvatne za čuvanje i skladištenje njihovih umetničkih dela većih razmera.
Slike većine umetnika tog vremena, bile su velikih dimenzija te su im zadavale velike probleme zbog svoje veličine. Velika potkrovlja su bila idealno rešenje za njihove ateljee i tako velika umetnička dela.
Potkrovlje nazivamo još i mansardom, a sama reč Mansarda potiče iz francuskog jezika (fra. Mansarde). Zanimljivo je da naziv „holandski krov“, ima potpuno isto značenje.
Prvobitnu ideju o nastanku i korišćenju potkrovlja kao stambene jedinice, imao je Fransoa Mansart (Fransois Mansart). Upravo je Fransoa predložio fantastičnu ideju da se potkrovlje, osim za potrebe umetničkih ateljea, koristi i kao jedna potpuno nova stambena nekretnina.
Napomenuli smo da potkrovlje možemo zvati i mansardom, a sam naziv Mansarda izveden je od njegovog prezimena.
Prvo korišćenje potkrovlja kao stambene jedinice, započelo je u Americi početkom 20-tog veka. Najviše neiskorišćenih slobodnih prostora, bilo je u blizini velikih luka kao što su Boston i Njujork. Potkrovlja su u ovim velikim gradovima i značajnim lukama, bila na početku korišćena kao skladišta.
U naselju Soho-Donji Menhetn u Njujorku, napuštena potkrovlja su koristili siromašni umetnici. Nekadašnja namena potkrovlja kao skladištenog prostora, menja se u stambene nekretnine. Ljudi skromnijih finansijskih mogućnosti, potkrovlja su adaptirali onako kako su mogli da bi svojoj porodici i sebi obezbedili osnovne uslove za svakodnevni život. Prema nekim procenama, tada je oko 92% adaptiranih potkrovlja bilo nelegalno.
I tada pod ogromnim pritiskom sve većeg broja porodica koje su živele u potkrovljima, čelnici velikih gradova u lukama, usvajaju zakon i odobravaju preimenovanje namene potkrovlja u stambenu jedinicu.
Neka potkrovlja poseduju dva potkrovlja jedna iznad drugih, što znači da imaju više nivoa. Treba napomenuti da između potkrovlja i tavana postoje razlike, što znači da potkrovlje ima više manjih celina, a tavan čini jedan prostor.
Ako poseduju kvalitetno osmišljen i sproveden projekat, potkrovlja se mogu adaptirati u fantastičan životni prostor čak i porodice sa većim brojem članova, koju čini više generacija. U nekim slučajevima postoji termin „Loft style“, kojim se definiše prostor na prvom spratu, a koji je smešten sa ulične strane.
U ovoj nekretnini u donjem delu nalazi se poslovni prostor, a stambeni se nalazi iznad njega. U upotrebi su i takozvana „Meka potkrovlja“, prostori koji su tek renovirani. Ovo su veliki, kako ih nazivaju „konceptni prostori“, koji poseduju velike prozore, visoke plafone i zidove od cigli. Stanovi u potkrovljima koje nazivamo „Meki apartmani“, nastaju adaptacijom nekadašnjih industrijskih objekata.
Potkrovljem se smatra visina nadozida do najviše 90 centimetara, a po međunarodnim stambenim normativima u svom nagibu prostorije u potkrovlju, moraju posedovati visinu plafona od minimalno 215 centimetara od 50% kompletne stambene površine.
Po nekim važećim standardima, prostor potkrovlja mora posedovati najmanje šest kvadratnih metara i ne manji od dva metra u bilo kom horizontalnom pravcu.
Stanovi u potkrovlju porodicama mogu obezbediti izuzetno komotan i zanimljiv svakodnevni život. U ovakvom prostoru možete doživeti sjajan osećaj slobodnog prostora, a ne manje bitan detalj je da ovakvi stanovi mogu imati znatno nižu cenu po kvadratu.
fotografije: Pixabay
Ceo život živim u potkrovjima, i ne hvala, moj sledeći stan biće daleko od potkrovvlja. Razlozi: leti pretoplo, zimi prehladno. ako se nešto desi krovu, prvi za to sazna stanar u potkrovju. I naravno, mora dam da ga popravlja. Da ne pominjem slab pritisak vode, centralnog grejanja, ako ga uopšte ima i td, itd.