Koje veštine treba da poseduje prevodilac?
Prevodilac se definiše kako osoba koja se bavi prevođenjem pisanih ili usmenih tekstova sa jednog jezika na drugi.
Zajedničke karakteristike svih dobrih prevodioca je da su talentovani, vole jezike, dobro ih razumeju i lako ih uče. Preko svakodnevnog prevođenja oni dodatno usavršavavju te svoje talente i sve više napreduju.
Da bi mogli uspešno da obavljaju svoj posao, prevodioci moraju da poseduju sledeće veštine:
Prevodioci moraju da budu izuzetno vešti u razumevanju, govorenju, čitanju i pisanju najmanje dva jezika. Da bi njihovi prevodi bili tečni i razumljivi, oni moraju dobro da poznaju gramatiku, pravopis, sintakse i stilove oba jezika - ne samo stranog jezika sa kog se prevodi, nego i svog maternjeg.
I ne samo to, pošto svaki jezik određuje neku kulturu, prevodilac treba da razume i kulturološke razlike naroda koji pričaju te jezike. To je neophodno da bi mogao tačno da prenese sve nijanse i kulturološke reference jednog govora i da izbegne greške i pogrešno razumevanje konteksta.
Greške u prevodu mogu da imaju ozbiljne posledice, stoga prevodioci moraju da budu izuzetno precizni i pažljivi u svom radu. Svaka rečenica, fraza i termin mora tačno da se prevede, ne samo bukvalno, nego vodeći računa o širem kontekstu teme.
Kako bi osigurali tačnost prevoda, posebno u specijalizovanim oblastima, kao što su medicina, farmakologija, mašinstvo, elektrotehika, itd., prevodioci često moraju da istražuju nepoznate reči, fraze i stručne termine. Za to je potrebno da imaju biblioteku stručnih termina i fraza (ili da je tokom godina sami naprave), i da budu vešti u pronalaženju najtačnijih tumačenja.
Od prevodioca se često zahteva da rade na različitim projektima i sa različitim temama. Iz tog razloga je neophodno da mogu veoma brzo da se prilagode različitim vrstama materijala i klijenata.
Neki prevodioci rade sa veoma osetljivim informacijama i dokumentima. U takvim slučajevima od njih se zahteva da poseduju visok nivo integriteta i poverljivosti.
Posedovanje komunikacionih veština se posebno zahteva od prevodilaca koji rade usmene i simultane prevode. Svako zastajkivanje, zamuckivanje, traženje ili preskakanje reči, uveliko utiče na tečnost, ali i tačnost njihovog prevođenja. Simultano prevođenje je jedan od najtežih prevoda, gde se od prevodioca osim tačnosti prevoda, zahteva da prati tempo i ritam govornika. Kada prevodilac nije dobar, onda se kod slušalaca javlja zamor i gubitak koncentracije.
Prevodioci kao pomoć sve češće koriste razne softverske alate za prevođenje (CAT - computer assisted translation, Trados, SDLX, Transit, DejaVu, Google translator, veštačku intelegenciju - AI), što zahteva određeno infromatičko znanje i veštine.
Postaje pravilo da se prevodioci u svom radu suočavaju sa strogim rokovima i pritiscima. Strpljenje i sposobnost za rad pod pritiskom su ne samo korisni, nego i neophodni.
Neaktivnost – priroda ovog posla je takva da se mora provesti dosta vremena sedeći za računarom. Kao i svaki sličan posao, to može da prouzrokuje problema sa očima, bolove u leđima i mišićima, a u težim slučajevima lošo varenje, pojavu dijabetesa, skolioze i sl.
Zasićenost – tokom vremena rad prevodioca (posebno ako je fokusiran na jedno te isto područje i ako se prevodi slična vrsta materijala) može postati dosadan i monoton. To može da vodi ka rutinskom “odrađivanju”, nepreciznosti, pojave grešaka, i na kraju gubljenje reputacije kod klijenata.
Mogućnost rada od kuće – prevodioci imaju fleksibilnost da rade on-line, kao freelanceri ili digitalni nomadi i da sami upravljaju svojim vremenom, brojem klijenata i koje će projekte prihvatiti. Iako većina ovo smatra za prednost, nekima to ne odgovara i više vole rad u kancelariji.
Kao sledeći korak u svojoj karijeri mnogi prevodioci vide specijalizuju u nekoj obasti kao što su medicina, pravo, arhitektura, IT tehnologije, književnost, itd. Specijaizacija osim lične satisfakcije donosi više posla i bolje plaćene projekte. To je posebno važno zato što u ovom poslu vlada velika konkurencija, koja smanjuje cenu rada i otežava nalaženje dobrih projejata.
Prevodioci se mogu specijalizovati sa sledeća područja:
Usmeno prevođenje – prevođenje govora sa jednog jezika na drugi tokom sastanaka, konferencija, sudskih procesa, ili drugih događaja.
Pismeno prevođenje - prevođenje pisanih materijala, knjiga, tehničkih dokumenata, marketinških materijala, novinskih članaka i drugih vrsta tekstova.
Prevodioci u IT industriji – radi se o vrlo zahtevnom prevođenju i prilagođavanju softverskih paketa, programa, aplikacija, video igara, web stranica i drugih digitalnih sadržaja. Ovi prevodi su teški zato što postoji dosta termina i tehničkih izraza koji ne postoje u svakodnevnom govoru i koji ne mogu doslovno da se prevedu. Mnogi IT termini imaju više značenja u zavisnosti od konteksta u kojem se upotrebljavaju. To od prevodioca zahteva da razumeju ne samo značenje, nego i širi kontakst kako bi mogli da pruže odgovarajuće tumačenje.
Medicinski prevodi – radi se o prevodima medicinskih izveštaja, recepata, uputstava za lekove, medicinskih aparate i slično.
Pravni prevodi – prevođenje pravnih dokumenata, ugovora, presuda i slično. U ovoj sferi se posebno izdvajaju sudski prevodioci koji prevedena dokumenta overavaju svojim pečatom i potpisom i tako garantuju njihovu tačnost i to da u potpunosti odgovaraju izvornom dokumentu. Značenje sudskog prevoda je u tome što je su u sudskoj praksi svaka reč i svaki zarez izuzetno važni i mogu da utiču na presude i ljudske sudbine.
Naučni prevodi – prevode se naučni i stručni tekstovi u bilo kojoj oblasti, kao i inženjerska dokumentacija i tehničke specifikacije. Od prevodioca se zahteva veliko poznavanje stručnih i naučnih termina, za koje u brojnim slučajevima nema adekvatnih termina u našem jeziku.
Slike: sa sajta sudskog prevodioca za engleski jezik Jasne Filipović Bojić i Pexels
Imam drugaricu koja je prevodilac, radi od kuce i bas je zadovoljna svojim poslom. Lepo je to zanimanje.
Ono što je, po meni, veoma važno, je prevođenje u duhu jezika. Recimo, ono što je karakteristično za nas sa ovih prostora, u svom jeziku nemamo članove, pa ih mnogi nepravilno ili nedovoljno korste kada prevode nešto na strane jezike koji ih imaju, poput germanskih i romanskih jezika. Naravno, sudski prevodilac je druga priča, njihovo polja rada je zaista široko, tako da moraju da vladaju različitim znanjima, nije u pitanju samo puki prevod.